„Ostačemo ovde“, besno odbrusi Sevana, bacajući pehar na ćilime, tako da se vino rasu iz njega. „Ja govorim umesto poglavara klana – i rekla sam svoje!“ „Rekla si“, spokojno se saglasi Terava. „Benduin, poglavar septe Zelenih soli, dobio je dozvolu da ide u Ruidean. Otišao je pre pet dana s dvadeset svojih algai’d’sisvaija i četiri Mudre da svedoče.“
Tek kada su svi novi gai’šaini stali pored onih koji su već tu, Faila i ostali su podigli svoje kapuljače i počeli da kreću prema izlazu iz šatora, već zadižući odore do kolena. Postala je potpuno ravnodušna prema takvom izlaganju svojih nogu.
„On hoće da me zameni, a ja nisam ni obaveštena o tome?“
„Ne tebe, Sevana – već Kuladina. Kao njegova udovica, ti govoriš umesto poglavara klana dok se novi poglavar ne vrati iz Ruideana, ali ti nisi poglavar klana.“
Faila izađe na hladnu tmurnu jutarnju kišu, a šatorsko krilo saseče šta god da je Sevana na to odgovorila.
Šest Devica stajalo je ispred šatora, s velovima koji su im visili preko grudi, i kopalja zadenutih kroz remenje navlaka za lukove na leđima. Bain i Čijad preziru Sevanu zbog toga što koristi Device koplja za svoju počasnu stražu, premda ona nikada nije bila Devica, kao i zbog toga što joj je šator uvek čuvan, ali svejedno kod njenog šatora nikada nema manje od šest Devica, bilo noću bilo danju. Te dve takođe preziru Device Šaidoa zbog toga što to dozvoljavaju. To što je neko poglavar klana ili što govori umesto njega ne daje mu moći koliko većina plemića uživa. Ruke onih Devica munjevito su se kretale u žustrom razgovoru. Nekoliko puta je videla znak za Kar’a’karna, ali nije prepoznala dovoljno ostalih znakova da bi razabrala o čemu to pričaju i tiče li se Al’Tora ili Kuladina.
Nije dolazilo u obzir da ostane tu dovoljno dugo da bi to otkrila, ako bi to uopšte mogla. Pošto su ostali već žurili niz blatnjavu ulicu, Device će postati sumnjičave, što bi moglo uzrokovati da je one išibaju, ili još gore, da se posluže njenim vezicama na čizmama. Tih se batina nadobijala od nekih Devica zbog svog
Zevnu tako da joj vilica zaškripa, pa se okrenu od Crvenog šatora. Žarko želi da se umota u svoju ćebad i odspava nekoliko sati. Tog popodneva biće još poslova koje treba završiti, ali ne zna kakvih. Sve bi bilo mnogo jednostavnije kad bi se Sevana odlučila ko će šta da radi i kada, ali ona kao da je nasumice birala gai'šaine, i to uvek u poslednjem trenutku. Zbog toga su bilo kakve pripreme, a kamoli bekstvo, bile veoma teške.
Sevanin čador bio je okružen svakakvim šatorima – niskim, tamnim aijelskim šatorčićima, visokim šatorima, ograđenim šatorima, šatorima svih vrsta i veličina i svih mogućih boja, razdvojenih lavirintom zemljanih ulica koje su se sada pretvorile u reke blata. Pošto nisu imali dovoljno svojih, Šaidoi su oteli sve šatore do kojih su mogli da dođu. Sada se u taboru oko Maldena gura oko četrnaest septi, stotinu hiljada Šaidoa i isto toliko gai’šaina, a kruže glasine da će za nekoliko dana stići još dve septe – Morai i Bela Litica. Sem sitne dece koja se igraju po blatu s psima, većina ljudi koje je videla u kaljavim belim odorama nose kotarice ili bremenite vreće. Većina žena ne žuri – već trči. Izuzev kovača, Šaidoi retko kada sami rade, a pretpostavlja da to čine samo iz dosade. Pošto ima toliko mnogo gai'šaina, naći posao svima njima pretvorilo se u posao samo po sebi. Sevana više nije jedini Šaido koji sedi u kadi dok joj gai'šain trlja leđa. Nijedna Mudra nije dotle došla, ali neki od ostalih neće da se pomere ni dva koraka da bi nešto uzeli ako mogu da narede gai'šainu da im to donese.