Androl se osećao kao da je zaboravio kako je to disati svež vazduh. Zemlja oko njega pušila se i tresla, a vetar je nosio dim i smrad spaljenih leševa.
On i ostali prešli su vrh visoravni sve do zapadne strane, tražeći Taima. Većina šarske vojske borila se tu, protiv vojnika Bele kule.
Skupine usmerivača privlačile su vatru bilo s jedne bilo s druge strane, tako da je Androl sam prelazio preko tog užasnog krajolika. Pognuto je koračao preko pokidane zemlje koja se pušila, pokušavajući da liči na usamljenog ranjenika koji pokušava da se odvuče na neko bezbedno mesto. I dalje je nosio Nensenovo lice, ali to je bilo vrlo malo bitno, pošto mu je glava bila pognuta i pošto je bio poguren.
Odjednom oseti da se Pevara, koja se takođe sama kretala nešto dalje od njega, naglo uplašila.
Šta je bilo?, posla joj on.
Nakon dugog trenutka napetosti, dođoše mu njene misli.
Androl se ukoči. Ugledao je, kroz zavesu od dima, obruč Troloka kako nešto čuvaju. Stajali su na ogromnoj steni koja je štrčala iz padine kao sedište na stolici.
Androl poče da se šunja prema Trolocima, nadajući se da će moći da proviri između njih i vidi šta to čuvaju.
Šta je?
On nekoliko puta udahnu kako bi se smirio.
Približio se dovoljno da zaista i oseti usmeravanje unutar obruča. Nije znao da li...
Troloci se razmakoše kada neko unutar njihovog prstena uzviknu naredbu. Mišrejl proviri, pa se namršti. „To je samo Nensen!“
Androlu srce zalupa u grudima.
Jedan čovek u crnoj odeći okrenu se, prestavši da posmatra bitku. Bio je to Taim. Držao je tanak crno-beli disk. Trljao ga je palcem gledajući bojište, podrugljivo se cereći kao da prezire slabije usmerivače što se bore svuda oko njega.
„Pa?“, dreknu on na Androla, okrećući se i stavljajući disk u torbicu za pojasom.
„Video sam Androla“, odgovori Androl munjevito razmišljajući. Svetlosti, ostali su očekivali od njega da priđe. On to i učini, prolazeći pored Troloka i ulazeći pravo u medvedu jazbinu. Kad bi samo mogao da se dovoljno približi... „Sledio sam ga neko vreme." Nensen je uvek pričao grubo i promuklo, pa se Androl trudio da oponaša njegov glas što je bolje mogao. Pevara je mogla da u tkanje uključi i glas, ali nije ga poznavala dovoljno dobro.
„Za njega me
„Video me je“, odgovori Androl. „Nije mu se dopalo to što sam tamo, pa me je poslao da se vratim kod tebe i da ti kažem da će ubiti svakoga od nas koga bude video van ovog položaja.“
Taim protrlja čelo sa dva prsta i sklopi oči. „A ja mislio da ti možeš da uradiš ovako jednostavnu stvar.“ Taim stvori jedno zamršeno tkanje Duha i Vatre, koje udari Androla kao otrovnica.
Bol odjednom sevnu kroz Androlovo telo, počinjući od stopala i hrleći mu kroz udove. On vrisnu i pade na tle.
„Da li ti se dopada?upita Taim. „To sam naučio od Moridina. Zaista mislim da on pokušava da me okrene protiv Demandreda.“
Androl je vrištao svojim glasom. To ga je prestravilo, ali izgleda da ostali nisu primetili. Kada je Taim napokon pustio tkanje, bolje iščileo. Androl je i dalje ležao u prljavštini dok su mu se udovi grčili i koprcali od sećanja na bol.
„Diži se“, procedi Taim.
Androl poče da ustaje.
„Budalo“, reče Taim i odgurnu Androla. Mišrejl ga uhvati, „Stani mirno.“ Taim poče da tka nešto novo. Androl pokuša da obraća pažnju, ali bio je suviše uznemiren da bi video sve pojedinosti tkanja. Lebdelo je pred njim, a onda se obmotalo oko njega.
„Sta to radiš?“, upita Androl. Nije morao da se pretvara da mu glas drhti. Onaj
„Kažeš da si video Androla?“ upita ga Taim. „Postavljam Ogledalo izmaglica na tebe i izvrćem tkanje kako bi ličio na njega. Hoću da se pretvaraš da si potrčko pa da nađeš Logana i onda da ga
„Ti si... učinio da izgledam kao Androl“, reče mu Androl.